Kažu da je dan rođenja, dan kada se svi vesele, a novorođenče plače. Sumnjam da je baš sasvim tako. Siguran sam da i roditelji zaplaču,… od radosti. No sve je za mene počelo puno prije toga dana kada sam se rodio. Da, da znamo, reći ćete, počelo je 9 mjeseci prije toga. Istina, u vrlo specifičnom trenutku, trenutno mene kao osobe, počelo je prije 9 mjeseci, možda koji dan manje/više kada je Bog udahnuo Dah, da dade novi život. Odmah sam dobio i svoga anđela koji ima novo zaduženje: vratiti me jednog dana natrag u Kuću. Da, samo to je njegov posao. OK, to znači da će me braniti, čuvati, ali ni on ne može djelovati sam. Moram se odazvati i surađivati s njime. sv. Piu njegov je anđeo rekao: “Uvijek sam ti blizu, dragi moj mladiću, uvijek sam oko tebe s ljubavlju kojom tvoje srce zahvaljuje Gospodinu, moja ljubav prema tebi neće prestati ni s tvojom smrću.” Ragovarajte sa svoji anđelom, ne samo dakle molitva, nego stvarni razgovor.
No da se vratim na glavnu priču. Ne, nije sve počeo prije 9 mjeseci, počelo je puno ranije. Čovjek je jedinstveno biće koje nastaje spajanjem muške i ženske spolne stanice. Ja kao jedinstvena individua sam nastao spajanjem dvije točno određene, one mojih roditelja. Da mi je netko od roditelja netko drugi, ja ne bih postojao. Postojao bi možda netko tko se zove Višeslav ali ja kao ovaj koji trenutno hodi svijetom ne bih bio tu. I dakle došli smo do novog momenta. Dakle Bog je mene htio i želio imati u svijetu. Moji roditelji su ti koji su ključni za moje postojanje. No, onda opet imamo novi moment. Ali idemo istom tom analogijom ni tu ne staje jer niti oni ne bi bili na svijetu da nije njihovih roditelja, pa onda njihovih… a skroz na samom početku je … Bog.
Naravno moglo se svašta dogoditi da se njegova ideja poremeti, ili kao u slučaju situacija kada dođe do nekih neželjnih trudnoća (silovanje, vanbračni odnosi i sl.). kada nastane novi život koji Bog nije imao u planu, barem ne na taj način, jer sigurno nije imao u planu da neko npr. siluje neku nedužnu ženu. Ali i u tom specifičnom momentu i to dijete je voljeno od Oca i On ga želi, i to dijete zaslužuje život koji mu daje Život. Bog nam daje potpunu slobodu za sve. Mi smo ti koji donosimo odluke, možda ne bude kako je On zamislio, no u trenu kada nastaje novi život, On je sigurno prisutan. I tako svaki dan iznova. Bog za tu jednu jedinku (sve nas) ima samo jedan krajnji cilj: vratiti me doma u svoj dom. Naravno ima On u planu i što bi sve bilo dobro za mene da se ja ispunim kao osoba i da dođem tamo ali mi daje slobodu da odaberem i drugačiji put. Čak i onaj koji me vodi sasvim od njega, u vječnu odvojenost: ako je to moj odabir. Da, Bog je dobar i milosrdan, ali ne šalje nas On od sebe. Mi biramo otići od Njega.
Opet se vraćam na temu. Sasvim je u redu slaviti upravo rođendan jer tada dobijamo priliku ulaska u svijet. Mnoga djeca nažalost tu priliku ne dobiju i bivaju ubijena od strane onih koji bi ih trebali štiti. Koliko god boli ta spoznaja da te ubija netko tko bi te trebao voljeti, vrlo brzo si kod Oca koji te voli. No kada uđemo u ovaj svijet počinje naš hod. Prolaziti ćemo svašta, naši roditelji će nas odgajati na način koji oni smatraju najboljim. Neke stvari će raditi isto kao njihovi roditelji, a neke stvari će mijenjati. Sigurno će i griješiti. Dijete će onda ići u škole i na fakultete, imati će možda braću sestra, živjeti u stanu ili kući. No ima i onih koji niti te stvari neće imati. Koji će odrastati sami ili u prenapučenim sobicama, s roditeljima pritisnutim problemima. Onih koji će odrastati u siromaštvu i oskudici. Onih koji će uslijed svojih pogrešnih odluka završiti u teškim uvijetima. Budimo zahvalani za ono što imamo budimo, zahvalni za svaki novi dan koji nam Gospodin daruje. Ako mislite da vam je teško sjetite se da ima onih kojima je teže. “Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?” (Mt 6,25-26).
Bili uspješni ili manje uspješni, bili sami ili u vezi, bili potpuno predani Gospodinu kao službenici oltara ili kao redovnici i redovnice živimo svoj život radosno, živimo današnji dan. Jučer ne možemo promijeniti, ali možemo iz njega učiti. Sutra neka nam bude cilj i neka vizija, ali sutra možda ne doživimo, živimo danas u radosti i Ljubavi. Oni koji imaju više, mogu pomoći onima koji nemaju. Jer On će nas jednom to i pitati. Nadam se da nećemo čuti: Odlazi od mene, jer me nisi primio, utješio, nahranio, zaogrnuo…”
Jedno razmišljanje koje će, nadam se, shvatiti svi oni na koje se odnosi. Mnogi za koje su ljudi mislili da su sveti, javljali su se svetcima (koje je crkva priznala svetima) i govorili da su propali. Bog gleda ljudsko srce. Ono što mi govorimo može biti pretvaranje, da nas ljudi vide i časte naša djela, da govore o tome kako mi puno činimo. Čim netko kaže, Višeslav čini to i to… e to već nije dobro. Ja ne činim apsolutno ništa. Za sve je zaslužan samo On. Sve što radim je samo svjedočanstvo pokušaja umnažanja talenata da bih ih vratio stvarnom vlasniku. “Mnogi bogataši bacahu mnogo u hramsku riznicu. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada Isus dozove svoje učenike i reče im: ‘Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.’ “ (usp. Marko 12:41-44; Luka 21:1-4). Činite dakle maksimalno što možete, a ako vam netko kaže ja činim više, ja sam svetiji, pomolite se za njega/nju. Stvarno će mu/joj biti potrebno. Pokušajte slušati i raspoznati Duha, sv. Ignacije je to radio jako dobro, preporučam njegova razmatranja / duhovne vježbe.
Ja sam stoga zahvalan na tom što me imao u nekom trenu u planu, što je stalno uz mene, što me vodi, čuva, usmjerava. Zahvalan sam mu što me kroz sve moje pogreške i skretanje s puta vraćao na Put. Što mu učio i uči slušati glas i nadahnuća Duha. Što mi je na put stavio braću, sestre, rodbinu, prijatelje (T. i D. vama hvala na uistinu poseban način na pomoći u izgradnji mene sama). Zahvalan sam mu i na ovom vremenu izolacije uslijed pandemije CoVid-19, na nemogućnosti sudjelovanja u misi i neprimanju pričesti, na nemogućnosti za svetu ispovijed. Na mogućnosti rasta, posvješćivanja važnosti nekih stvari, po tome što mi je opet iznova ukazao što je jedino bitno: biti sa Njime. Biti u Ljubavi i Istini. Hvala Mu što mi je dao poticaj za neke nove / stare ideje, što mi je dao odvažnosti napraviti iskorak. Zahvalan sam za svaki novi dan koji svane, za svako lice koje susretnem, za svaku priču koju čujem, za sve one koji hode zajedno samnom natrag ka Domu. Zahvalan sam i za svu pomoć u problemima na koje naiđem. Zahvalan sam što u njegovoj računici nikad nije kasno i što je na moj put stavio nju. Radost je u malim stvarima, koje u biti nisu uopće male. Zahvalan na mogućnosti otkrivanja puta u dvoje ali u biti u Jednome i kao jedno. Zahvalan na Njegovoj Majci, koja je ujedno i naša Majka koja nas sve zagovara. Hvala mu i na svima vama koji ovo čitate. Zahvalan na svim sitnicama i slučajnostima koji tvore mozaik moga života. Hvala.
Ja kao i Salomon molim samo za Mudrost, a od nje onda dolaze sva ostala blaga. Sve stavljam u Njegove ruke.
Bnbps. na kraju svega, radostan sam što sa vama mogu podijeliti vijest da sam priredio Molitvenik sa meni dragim molitvama. Više pogledajte na : Ihtis.info. ePub i PDF verzija dolaze danas/sutra i one su gotove samo ih moram postaviti. 🙂
Tekst je izvorno objavljen 16.06.2020. na FB : https://www.facebook.com/notes/vi%C5%A1eslav-ra%C4%8Di%C4%87/dio-bo%C5%BEjega-plana/2955683081147571/